Uvodne rečenice
Primila sam poruku od izvesne osobe da su moji tekstovi jako loši i da više nikad ne treba da pišem, i još vazdan dan nekih gluposti i jasnih uvreda. Prvo, drago mi je da bilo ko čita ovo što ja pišem i što se, iako vidi da je prvi loš, potrudi da sve iščita. Drugo, dopada mi se kada vidim negativnu kritiku na ove svoje pisanije, jer to znači da se neko udubio da rastumači ono što sam pokušala da kažem tekstom i mislim da je jako korisno razmenjivati iskustva sa ljudima koje ne poznajemo, baš zato što su oni najrealniji. Ono što želim da naglasim jeste da ja nisam pisac i da ne smatram da sam talentovana, već pišem jer me to opušta, a delim sa svima vama jer želim da se družimo, a ne da napadamo jedni druge i tražimo greške. Treba praviti razliku između dobronamernog i zlonamernog komentara. Moji pogledi na svet možda jesu nezreli, ali svakako to nije za osudu. Cilj mi je pre svega bio, da vas zabavim i opustim, a ne da nekog uvredim, a ako se, ipak, na neki način pronađete u svemu ovome, mislite pozitivno - eto, našao se neko ko će da se bavi vama. Pozdrav za sve! J
